Reggae

Reggae je glazbeni žanr nastao na Jamajci u kasnim 1960- ima. Termin reggae se ponekad koristi u širem smislu, te se odnosi na više vrsta jamajkanske glazbe, poput ska, dub i rocksteadya. Reggae se koristi kao specifičan naziv za određeni glazbeni stil koji je nastao razvojem rocksteadya. Prema tome reggae se dijeli u dvije podvrste roots reggae (prvotni reggae) i dancehall reggae, koji je nastao kasnih 1970-ih. Reggae ritam je prepoznatljiv po ritam gitari i bas bubnju koji udara treći beat svake mjere, što je poznato kao one drop. Ritam u reggaeu je sporiji nego kod njegovih prethodnika, ska i rocksteadya. Reggae se često veže uz rastafari pokret koji je utjecao na mnoge reggae glazbenike u 1970. i 1980-im godinama prošlog stoljeća. Unatoč tome reggae pjesme se također bave drugim temama poput ljubavi, seksualnosti i društvenom kritikom.

Ska, rocksteady i rani reggae bili su prije svega glazba za ples. Međutim, novo desetljeće je donijelo i nove promjene - mogućnost da glazba postoji sama zbog sebe. Novi sastavi nisu više htjeli zadovoljavati želje producenata, zahtijevali su umjetničku slobodu, pravo da samostalno odlučuju o svojim pjesmama. Bilo je to rođenje roots reggaea.

Religija je imala značajno mjesto u roots reggaeu, ali svijest o društvenoj nepravdi i želja da se to izmjeni bili su zvijezda vodilja ovog zvuka. To je bilo vrijeme velikih političkih sukoba na Jamajci. Na jednoj strani je bio Michael Manley, lider opozicijske partije koji se zalagao za socijalizam i povezivanje Jamajke sa Kubom. Na drugoj strani bio je Edward Seaga koji je vladao uz podršku Amerike i CIA. I jedan i drugi su pokušavali pridobiti ljude iz geta. Godine 1972. pobijedio je Manley, zahvaljujući i podršci nekih reggae glazbenika kao što je Max Romeo. Ova pobjeda nije doprinijela smirenju situacije na Jamajci. Sada u opoziciji, Seaga je u pomoć CIA okupljao bande i naoružavao ih za političku borbu. Ubrzo su obje partije imale svoje pristalice, koje su naoružane prinuđivale ljude da se opredijele, te se na ulicama Kingstona se odigravao pravi rat. Nažalost, ovakvo stanje na Jamajci traje i danas, politički sukobi na ulicama su žešći nego ikad. U takvoj atmosferi je 1976. godine došlo i do atentata na Boba Marleya, koji je preživio.

Ovaj period obilježio je veliki broj izvanrednih glazbenika, među njima su najznačajniji bili Marley sa svojim sastavom The Wailers, Lee Scratch Perry, Jimmy Cliff, Dennis Alcapone, The Culture, Burning Spear, The Abyssinians, Dennis Brown. Godine 1973. izdan je album Catch A Fire (Bob Marley & The Wailers), koji se smatra prvim reggae albumom. Do tada su se uglavnom izdavale samo kolekcije singlova. Po prvi put su reggae glazbenici počeli stvarati glazbu za strano tržište, neke od pjesama su naknadno aranžirane kako bi se prilagodile odgovarale europskom tržištu.

Iako su i ranije poneki glazbenici prihvaćali rastafarijanizam, do 1973. godine bilo ih zanemarivo malo. Rastafarijanci su do tada bili smatrani kao otpadnici i kriminalci, ali sa dolaskom reggae glazbe stvari su se promijenile. Ubrzo su svi poznatiji reggae glazbenici imali dreadlockse i pjevali o Selassiju. Veze reggae glazbe sa rasta-religijom je bila toliko jaka da su predstavnici stranih izdavačkih kuća odbijali potpisivanje ugovore sa pjevačima koji nisu bili raste i nisu imali dreadlockse.

Veliki utjecaj u internacionalnom širenju reggae glazbe imao je i engleski punk pokret. Punk sastav The Clash radio je obrade roots reggae pjesama. Punk publika je lako prihvatila roots - iako su stilovi bili veoma različiti, osjećaj koje je nastajao, poziv na pobunu protiv postojećeg sistema im je bio zajednički. Neki mlađi reggae sastavi nastupali su zajedno sa engleskim punk sastavima u projektu "Rockom protiv rasizma".

GLASAJ br. glasova 17

PRIJEDLOG

GLASAJ br. glasova 16

PRIJEDLOG

GLASAJ br. glasova 10

GLASAJ br. glasova 7

GLASAJ br. glasova 6

GLASAJ br. glasova 5

GLASAJ br. glasova 2